O Iloku

Ilok, najistočnije naselje Republike Hrvatske, mjesto spoja istoka i zapada, skladno se izdiže iznad Dunava okruženo obroncima Fruške gore i prekrasnim vinogradima. Gradić je to duge povijesti, baštinik zanimljivih kulturnih suprotnosti utkanih u njegovu srednjovjekovnu jezgru, jednu od najvećih i urbanistički važnijih urbano-fortifikacijskih kompleksa sjeverne Hrvatske i Podunavlja. Ali oduvijek i nadasve Ilok je dunavsko kraljevstvo vina koje svojim tramincem, kao i svim drugim sortama ovoga područja, osvaja kako tržište tako i većinu posjetitelja.

Danas je Ilok gradić koji ponovno oživljava nakon ratnih zbivanja i progonstva, otvoren je za promjene te srdačno i spremno dočekuje sve svoje goste.

Položaj

Stari kraljevski grad Ilok razvio se na Dunavu, između obronaka Fruške gore koji se s brojnim odsjecima i usjecima spuštaju prema desnoj obali ove moćne rijeke, u području povijesne regije Srijem. Nekad se iločko vlastelinstvo prostiralo od Vukovara na zapadu pa sve do Petrovaradina na istoku. Današnji Ilok broji oko 8350 stanovnika, a osim samog gradića Iloka obuhvaća i naselja Bapsku, Šarengrad, Radoš i Mohovo. U Iloku živi najveća zajednica slovačke nacionalne manjine u Hrvatskoj koja je dodatno bogatstvo našoj kulturi i povijesti. Pet graničnih prijelaza na području grada vodi ka Srbiji (Vojvodini), a državna cesta D2 vodi prema Vukovaru, Osijeku, Vinkovcima i Zagrebu, odnosno drugim mjestima Hrvatske, te južno prema BiH.

Povijest

Najstariji arheološki nalazi svjedoče o naseljenosti područja Iloka u mlađem kamenom dobu, a brojni su i nalazi iz bakrenog, brončanog i željeznog doba. Otkrivena su bogata nalazišta vinkovačke i vučedolske kulture. Rimljani su, osvojivši ove krajeve, zbog kontrole dunavskog-panonskog puta i granice izgradili pograničnu utvrdu nazvanu Cuccium. Ime Ilok prvi put se spominje 1267. godine kao Wjlok, Wylhoc i Iwnlak.

Najpoznatiji vlasnik Iloka bio je Nikola Iločki (1410. - 1477.), moćni hrvatsko-ugarski velikaš i pretendent na kraljevsku krunu, ban Hrvatske, Slavonije i Mačve, vojvoda od Transilvanije te kralj Bosne. Za njegove vladavine Ilok je proživljavao svoje „zlatno doba“, a gradska je jezgra utvrđena zidinama koje su velikim dijelom očuvane i danas. Nikola je također obnovio i nadogradio franjevački samostan i crkvu sv. Ivana Kapistrana iz 14. stoljeća. Sv. Ivan Kapistran, apostol Europe i poznati borac protiv krivovjerja i osmanlijskih ratnih pohoda, umro je i sahranjen je u Iloku. Status slobodnog kraljevskog grada Ilok je dobio u 15. stoljeću, a službeni Statut grada potvrđen je 1525. godine. U razdoblju od 1526. do 1688. godine Ilokom vladaju Turci, a iz tog su vremena do danas očuvani vrijedni spomenici islamske kulture.

Iločke posjede u 17. stoljeću dobiva kneževska obitelj Odescalchi koja obnavlja stari Nikolin dvorac iz srednjeg vijeka, modernizira vinogradarstvo i gradi vinski podrum ispod samog dvorca uvodeći Ilok u njegovo „drugo zlatno doba“. U 18. i 19. stoljeću Ilok je sjedište podžupana Srijemske županije, sjedište kotara te sudsko, trgovačko i sajamsko središte.Povijest Iloka moguće je doživjeti u dvorcu Odescalchi u kojem je smješten i Muzej grada Iloka u kojem se čuva bogata arheološka, povijesna i etnografska građa te zbirka umjetnina.

Vinogradarstvo i vinarstvo

Na blagim brežuljcima Fruške Gore vinograde sade još od Ilira i rimskog doba. Od tada pa do danas vinogradarstvo i vinarstvo jedna su od glavnih gospodarskih grana ovog kraja.

Iločko vinogorje daje više kvalitetnih vina. Iločki traminac poznat je u cijelom svijetu i dio je vinoteke engleskog dvora, a tu su i graševina, pinot bijeli, rajnski rizling, chardonnay, frankovka i dr. Brojna iločka vina nekad i danas svojom kvalitetom osvajaju medalje i nova tržišta. Najveći proizvođači vina su „Iločki podrumi“ d.d. u čijem su vlasništvu atraktivni stari podrumi ispod dvorca Odescalchi. Sve je više i manjih, ali također kvalitetnih vinarija udruženih u „Iločku vinsku cestu“ koja u samom naselju i okolici pruža mogućnost kušanja vina i domaćih narezaka te obilaske podruma.